KARLO KOLODI PINOKIO PDF

Early life[ edit ] Collodi was born in Florence on 24 November His mother Angiolina Orzali was a seamstress from the town of Collodi from which he took the pen name and his father, Domenico Lorenzini was a cook and both worked for the Marquis Ginori Lisci. He spent most of his childhood in the town of Collodi where his mother was born. He lived there with his grandmother. His active interest in political matters may be seen in his earliest literary works as well as in the founding of the satirical newspaper Il Lampione in This newspaper was censored by order of the Grand Duke of Tuscany.

Author:Kigakazahn Arajora
Country:Equatorial Guinea
Language:English (Spanish)
Genre:Video
Published (Last):27 May 2004
Pages:98
PDF File Size:19.23 Mb
ePub File Size:16.99 Mb
ISBN:347-5-94665-224-4
Downloads:24355
Price:Free* [*Free Regsitration Required]
Uploader:Jugrel



Kad je uo po trei put to ime, epeto je obnevidio od bijesa. Poao je prema stolaru, bitka je ponovo zapoela. Kada se bitka svrila, majstor Antonio je imao na nosu dvije ogrebotine vie, a epeto dva dugmeta manje na svom kaputu.

Uredivi tako svoje raune, stisnuli su jedan drugome ruku i zakleli se na vjeito prijateljstvo. I epeto je uzeo komad drveta sa sobom, zahvalio se Antoniju i vratio se hramljui svojoj kui.

Namjetaj je bio veoma, veoma jednostavan: jedna loa stolica, jedna neudobna postelja i jedan sav rasklimatan stoi. Udno sobe, na zidu, nalazilo se ognjite sa zapaljenom vatrom. Ali su i ognjite i vatra bili samo naslikani. Naslikan je bio i lonac u kojem je veselo vrilo.

Iz lonca se dizao oblak pare, reklo bi se ba prave pare. Kako bih ga nazvao? Htio bih mu dati ime Pinokio. To e ime donijeti sreu lutku. Poznavao sam neku porodicu Pinokija: Pinokio otac, majka Pinokija i djeca Pinokiji.

Dobro su prolazili u ivotu ti Pinokiji. Najbogatiji od njih prosjaio je. Kada je nadjenuo ime svom lutku, epeto je poeo paljivo da radi. Napravio je prvo kosu, pa onda elo, a zatim oi. Ali, vidi uda! Lutkove oi su bile kao ive. Uprtim pogledom gledale su u epeta. Starac je bio zaprepaen. Gotovo mu je pozlilo kad je vidio kako ga posmatraju ove drvene oi.

Srdito im ree: Zato me tako gledate, oice? Niko mu ne odgovori. Poslije oiju napravio je nos. Ali tek to je bio gotov s nosem, nos je poeo da raste. Rastao je, rastao i rastao, i za nekoliko trenutaka narasla je nosina da joj kraja nema. Poslije nosa dola su na red usta. Nije ih jo bio ni zavrio, kada se usta poee smijati i pjevuiti. Prestani da se smije! Ne bi od tog nikakve koristi, kao da je govorio zidu.

Prestani da se smije kad ti kaem! Pinokio zaista prestade da se smije. Ali to nije bio kraj vragoliji. Umjesto smijeha, isplazio je jezik to je mogao vie.

Poslije usta napravio je bradu, vrat, ramena, trbuh, ruke i ake. Upravo je dovrio ruke kad: pljas! U rukama lutka nalazila se njegova vlasulja. Pinokio, vrati mi odmah moju vlasulju! Ali umjesto da je vrati, Pinokio je stavi sebi na glavu i umalo da se nije zaguio pod njom. Na ovu drsku i smijenu lupetinu epeto se rastui kao nikada dotle. Okrenuvi se prema Pinokiju, on ree: Vrae mali!

Jo te nisam ni dovrio, a ve si poeo da se loe ponaa prema svome ocu. Ne valja, sine, ne valja! I obrisa suzu. Trebalo je jo da napravi noge sa stopalima. Tek to ih je zavrio, kad osjeti jak udarac posred nosa. Zar sam to zasluio? Trebalo je na to da mislim ranije!

Sad je kasno! Zatim je uzeo lutka pod ruku, stavio ga na pod i poeo da ga ui hodati. Pinokijeve noge su bile kao ukoene. Prve korake je jedva pravio uz epetovu pomo. Kada ih je malo protegnuo, poeo je sam da tri po sobi, a onda, na veliko zaprepaenje epetovo, poletio je vratima i poeo bjeati. Siroti epeto se dao u trk za njim, ali nije mogao nikako da ga stigne. Mali vrag je jurio skaui kao zec. Svojim drvenim nogama lupao je po ploniku tako buno kao da dvadeset pari tekih seljakih cokula koraaju po njemu.

Ali ljudi koji su prolazili ulicom, spazivi drvenog lutka kako tri kao kakav berberski konj, zastajkivali su zaueno i smijali se, smijali, smijali, da ne moete ni zamisliti koliko su se smijali. Na epetovu sreu, a i nesreu, na ulici se naao jedan policajac. Uhvatio je Pinokija, a u taj as stie i epeto.

Policajac, nasluujui o emu se radi, predade malog vragolana starcu. Okupljeni ljudi su gledali sa aljenjem ovaj prizor. Siroto dijete, govorili su jedni, ima pravo to nee da se vrati kui! Vrag sam zna ta bi s njim uradio taj ljutiti epeto.

A drugi su nastavljali: Ovaj epeto izgleda neka dobriina, ali sa djecom postupa upravo divljaki. Ako mu siroti lutak dopadne aka, u stanju e biti da ga raskomada Kad u sve ove prie, policajac pusti na slobodu Pinokija, a odvede u zatvor sirotog epeta.

Samo je plakao i pribliavajui se zatvoru mucao jecajui:. Nesreni sine! A ja, siromah, mislio sam da izradim jednog lijepog lutka! Neka mi bude! Trebalo je na to ranije da mislim! Ono to se kasnije dogodilo, pria je kakva se ne da zamisliti.

Ispriau vam je u sljedeim poglavljima. U velikoj urbi skakao je preko visokih nasipa, trnovitih ivica i jaraka punih vode kao kakav kozli ili zei kojeg progone lovci.

Kad je stigao pred kuu, naao je ulazna vrata pritvorena. Gurnuo ih je, uao u sobu i samo to je navukao zasun na vratima, bacio se na zemlju, duboko uzdahnuvi od zadovoljstva. Ali to zadovoljstvo nije dugo trajalo. U sobi se zaulo neko krianje: Kri-kri-kri!

Ko me to zove? Pinokio se okrenu i ugleda velikog cvrka koji se polako penjao gore-dolje po zidu. Reci mi ko si ti? Ja sam Cvrak koji govori.

Ovdje ivim ve vie od stotinu godina. Dobro, ali ova soba je sada moja, ree Pinokio i ako hoe da mi uini po volji, idi odmah odavde. Otii u odavde onda kad ti kaem jednu veliku istinu, odgovori Cvrak. Govori, pa kidaj! Teko onoj djeci koja se diu protiv svojih roditelja i svojeglavo ostavljaju raditeljski dom. Nikada nee biti sreni na ovome svijetu. Kad-tad e se zbog toga pokajati. Priam ti priu, drugoviu moj! Ali ja znam da u sutra u samu zoru poi odavde, jer ako ovdje ostanem, dogodie mi se ono to se dogaa i ostaloj djeci.

Poslae me u kolu. I ja, htio ne htio, morau da uim. A pravo da ti kaem, onako u povjerenju, nemam ba nimalo volje da uim. Vie volim da se zabavljam, da trim za leptirima, da se penjem po drveu i da iz gnijezda 6 vadim male ptie. E, glupo dijete! A ne zna da e kad odraste postati najvei magarac i da e se svako smijati na tvoj raun.

AKAI S3000 PDF

Carlo Collodi

.

ROSOMOY GUPTO CHOTI PDF

Carlo Collodi

.

FUNDAMENTOS DE ENFERMAGEM EMILIA EMI KAWAMOTO PDF

Pinokio, neobični doživljaji jednog lutka

.

AIRTEL MNP FORM PDF

Karlo Kolodi

.

Related Articles